Ako pogledamo povijesne činjenice moramo zaključiti da stvarna i iskrena ljubav nikada se nije mijenjala. Zaljubljenost je uvijek bila ista bez obzira na modni trend. Zato je Napoleon pisao najljepša ljubavna pisma svojoj Josephine. U svojoj požudi i strasti neizrecivu ljubav ispisivao je na papir, pa tako i danas njegove riječi imaju jednako nepromijenjeni značaj kao i prije više stotina godina.

Za Profokus piše Branka Vučetić Atletić

Marmirolo 29, srpnja 1796. godine

Primio sam Tvoje pismo, divna prijateljice; srce mi je ispunilo radošću. Zahvalan sam Ti što si se potrudila da mi se javiš.
Tvoje je zdravlje sada bolje; Otkad sam Te ostavio, bio sam uvijek tužan.
Moja sreća, da budem uz Tebe. Neprestano mi prolaze u sjećanju Tvoji poljupci, Tvoje srce, Tvoja čarobna ljubomora; i draži neusporedive Josephine neprestano raspaljuju živi i žarki plamen u mom srcu i mojim nagonima. Kada ću oslobođen svake brige, svakog posla, moći provesti sve svoje časove pored Tebe, samo Te ljubiti samo misliti na zadovoljstvo, da Ti to kažem i dokažem?

Poslat ću ti Tvoga konja; ali se nadam da ćeš skoro moći doći k meni. Prije nekoliko dana mislio sam da Te volim, ali od kad sam Te vidio, osjećam, da Te volim još tisuću puta više. Otkad Te poznajem, obožavam te svakoga dana sve više; to dokazuje, je da La Bruyère-ova maksima: “Ljubav dolazi odjednom”, lažna. Sve u prirodi ima svoj put i različite stupnjeve razvitka.
Ah! molim Te, pokaži mi neke od svojih mana; budi manje lijepa, manje dražesna, manje nježna: budi manje naročito dobra; naročito ne budi nikada ljubomorna, nikada ne plači; suze mi oduzimaju pamet, pale krv. Vjeruj, da više ne mogu imati ni jednu misao, koja ne bi bila Tvoja, ni jednu ideju, koja Ti ne bi bila podložna, Dobro se odmori; popravi svoje zdravlje,
Dođi k meni, kako bismo barem prije smrti mogli reći: Tolike smo dane bili sretni !!!
Milinu poljubaca, čak i Fortuneu, i pored njegove zlobe.

Bonaparte