Kada surađujete s tako izuzetnim kreativcem kao što je Pierre Cardin, tragovi su tako duboki a sjećanja intenzivna – rekla je Branka Vučetić Atletić koja je osamdesetih godina radila u toj kući visoke mode, a danas je vlasnica i ravnateljica UČILIŠTA PROFOKUS.
Nažalost, izgubili smo velikog modnog dizajnera koji je u preminuo u Parizu u 98 godini života. U radu s gospodinom Cardinom moglo se puno toga naučiti jer njegovo stvaralaštvo trajalo je sedamdeset godina.

Posljednji veliki dizajner Zlatnog doba mode
On je posljednji dizajner iz Zlatnog doba mode, a u njegovoj dugogodišnjoj karijeri teško je nabrojiti koliko važnih inovacija je stvorio u području dizajna.
Rodio se u Italiji, a roditelji koji se nisu slagali s fašističkim režimo sele se u Francusku i postaju bogati trgovci vinom. Kao dječak, Pierre pokazuje sklonost kreiranju odjeće za lutke svojih prijateljica.
Iako je studirao arhitekturu moda je bila njegova opsesija, a svoja prva znanja stekao je radom kod krojača muške odjeće. To je doprinijelo da je savršeno savladao izradu kroja i šivanja muških odjela.

Svoj prvi uspjeh postigao je kao kostimograf za film „Ljepotica i zvijer“, te ubrzo dobio posao u kući Dior. Ambiciozan i s vrlo jasnom vizijom dizajna, ali izuzetnim osjećajem za posao pedesetih godina odlučio je graditi samostalno svoju karijeru. Kupio je zgradu 118, rue du Faubourg Saint-Honoré – Paris 8è , a uvjet je bio da u njoj bude dućan s klasičnom muškom odjećom. Da bi izbjegao tu nametnutu formulu podijelio je prostor u dva djela i otvorio svoj prvi butik pod nazivom „Adam“. U jednom dijelu proizvodio je izvan kodeksa klasike. Već tada promijenio je neke standarde u muškom uobičajenom odijevanju najavljujući nošenje marama na vratu umjesto kravata i dolčevita umjesto košulja na kopčanje. Ipak je bio sposoban dizajnirati mušku klasičnu odjeću, poput kostima koje je lik John Steed nosio u britanskoj televizijskoj seriji Osvetnici.
U svijetu muške mode napravio je pomak dizajnirajući muško odijelo odnosno tako zvanu Nehru jaknu, sako koji je bio bez ovratnika. Popularni Beatlesi su prvi promovirali njegov inovativni dizajna.

1966. Reuter’s je izvijestio da je promet dizajnera za mušku odjeću iznosio 26 milijuna dolara, šest puta više od iznosa njegovih ženskih poslova.
Kad je stvarao vraćao se glavnim postulatima koji se naslanjaju na arhitekturu. To je istraživanje i estetika koja funkcionira. Od samih početaka stvaralaštva modnog dizajna pokazao se kao inovator i pobunjenik. Citiran je kako kaže: “Za mene je tkanina gotovo sekundarna. Prvo vjerujem u oblik, arhitekturu, geometriju haljine” (Lobenthal, str. 151).
Njegova „bubble dress“ postigla je internacionalnu popularnost, a njezin okrugli volumen i danas se koristi u modnom dizajnu.

Njegova eksperimentiranja s tkaninama u većini su geometrijske apstrakcije koje ne gube iz vida ljudski oblik tijela. Sposobnost da tkaninu oblikuje na način kako on zamišlja i to s arhitektonskim senzibilitetom od volana u obliku valova, okruglog volumena koji kruži tijelom sve do istaknutih ravnih ramena, postala je njegov prepoznatljiv stil. Izrađujući odjeću besprijekorne majstorske izvedbe i savršenog kroja, Cardin je posjedovao vještine i viziju kako bi svoje snove učinio nosivim.

Dizajnerski izum Cardin, “uzbudljive“, nove tkanine o kojoj svi pričaju, kako je Vogue izvijestio u listopadu 1968. godine. Rani tehnološki materijal, mogao se termički obraditi da bi imao reljefni dizajn. Cardin ga je koristio za izradu haljine i duhovitog naziva “kartona s jajima” 1968. godine koju je uvrstio u svoju kolekciju Cosmocorps.

Skica za minidressu “Cardine”, 1968. i haljina “karton s jajima” realizirana. “Možete ga oprati, spakirati – nikad se ne drobi, nikad ne gubi oblik – i odmah ga nositi”

Cardinova kolekcija Space Age ili Cosmocorps iz 1964. godine sintetizirala je njegovo oduševljenje istraživanjem svemira. Revolucionarne su i njegove kreacije kratkih tunika i upotreba vinila, kaciga i naočala inspirirane letom u svemir. Cardin je bio inovativan u korištenju vinila i metala u kombinaciji s vunom koja je bila nalik na uniforme i izreze nadahnute pop art-om.

Cardin nije promovirao ženske hlače. Često je koristio čarape u monokromnoj boji ili hulahupke za svoje mini haljine dok je “Long Longuette”, nazvan maxi haljine, bio Cardinov odgovor na minicu 1970. godine.

Već 1979. promovirao je pretjerano široka ramena, a u osamdesetima taj modni trend postao je in širom svijeta.

Tijekom svog života Cardin je dobio razne nagrade za doprinos francuskom dizajnu i kulturi, uključujući Orden kulturnih zasluga Monako Principautéa. 1983. proglašen je vitezom Legije časti. Postao počasnim veleposlanikom UNESCO-a i veleposlanikom dobre volje UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu.
Prvi je modni dizajner koji je 1992. postao članom Académie des Beaux Arts.

2014. otvorio je stalni muzej u Parizu kako bi predstavio svoje najznačajnije dizajnerske modele.

U listopadu 2017. tada 95-godišnjak pokrenuo je pop-up trgovinu tijekom Londonskog tjedna mode.
No najveću ulogu Cardin je postavio u odnosu s Kinom. On je prvi Europski dizajner koji je otvorio čvrsta vrata konzervativne socijalističke Kine i 1979. Održana je prva ograničena revija Pierrea Cardina u Kinesko-pekinškoj nacionalnoj palači kulture, dozvoljen samo za odabranu publiku., profesionalce.
1985. održana je najveća modna revija Pierrea Cardina na svijetu, na Pekinškom radničkom stadionu s kapacitetom za više od 10 000. Ista modna revija održala se i u kazalištu kulture u Šangaju.

Iste godine Pierre Cardin je pozvao 12 vrhunskih kineskih modela u Pariz, predstavljajući svoju nedavnu kolekciju. Osam najutjecajnijih francuskih i europskih novina stavilo je ovaj događaj na svoje naslovnice.

U znak proslave 40 godina prisutnosti Pierrea Cardina u Kini, 20. rujna 2018. na Kineskom zidu organizirao je spektakularnu modnu reviju. Svoj utjecaj zadržao je sve do danas.

Pierre Cardin oduvijek je imao totalnu, globalnu i imperijalnu viziju. U svijetu mode, a ponajviše u Francuskoj kolege dizajneri nisu se slagali s njegovom vizijom globalne mode i osporavali su mu što je prodao licence i svoj potpis stavljao i na druge produkte od posteljine sve do parfema, šalica za kavu, čarapa, pa čak i vode. Njegova ljubav prema raznolikosti i prema jedinstvenim kulturama nadahnjivala je njegove kolekcije tijekom duge karijere. No, širina i područja u koja je ulazio sa svojim imenom dala su mu financijsku moć i slobodu da radi na način koji on želi. Nazivali su ga kraljem “buduće mode” i po tome je ostao snažan i neovisan.
Naša dizajnerica i današnja ravnateljica Učilišta Profokus Branka Vučetić Atletić, po završetku Ecole Privé ESMOD u Parizu dobila je priliku i počela raditi u kući visoke mode PIERRE CARDIN. Svoje iskustvo u radu smatra neprocjenjivim. Jedina je Hrvatica koja se našla u eliti, jer visoka moda je ponajviše osamdesetih, i stvarana za elitu koja je imala financijsku moć.

Svaki odjevni predmet koji je izrađen i koji je nosio oznaku visoke mode imao je svoju estetsku vrijednost, ali i onu kvalitativnu, objasnila je gđa Vučetić Atletić. Izrađen od savršeno kvalitetne tkanine, besprijekornog kroja i savršene izrade pa je i cijena bila savršeno visoka. Gospodin Cardin je uvijek imao najopsežnije kolekcije. Oko tristo do tristopedeset modela za jednu modnu reviju. Unutar mjesec i pol dana takve su se kolekcije izrađivale i rad u ateljeu nije bio ni najmanje jednostavan. On je kao suradnik bio izuzetno zahtjevan. S nevjerojatnom preciznošću znao je odrediti volumen dužinu, proporcije.
To je zahtijevao od svojih uposlenika da s velikom brzinom i bez puno okolišanja izrade i naprave ono što je on zamislio. Znalo se dugo prepričavati kako je g. Cardin ušao u atelje samo dan prije revije i škarama razrezao ili oparao haljinu koja nije izgledala onako kako je on želio.
Rad u ateljeu Pierre Cardin

Kada sam se prvi puta susrela s njegova dva glavna konstruktora odjeće, ostala sam začuđena. G. Michele koji je radio mušku kolekciju imao je dvostruko više staža nego ja godina – objasnila je gđa. Branka. ” U to vrijeme bilo mi je neobično raditi s osobom tolikog iskustva. Mene su pak obožavali jer sam bila najmlađa i kao maskota ateljea, zato su mi rado otkrivali tajne zanata koje se inače strogo čuvaju. Mme Taponier za mene je bila vremešna gospođa koju su svi uvažavali. Ona je pak bila i lijeva i desna ruka gospodina Cardina za kojeg je radila od svoje trinaeste godine. S njom nije bilo šale, sve je znala što se događa u kuću Cardin i s određenom strogošću uvijek je dobro posložila stvari i odnose. Naša suradnja je bila rad s licencnim partnerima, odnosno rad na odabiru krojeva. Svaki partner dobio je originalni kroj u osnovnoj veličini i skicu modela. Nakon što se odobrila vrsta tkanine izradio bi se model, supervizor bi ga pregledao i odobrio da može ići u proizvodni pogon.
Licence i proizvodnja

Osamdesetih godina radila sam kao supervizor za kolekcije koje su proizvodili licencni partneri. Stekla sam znanje od konstrukcije do tehnologije izrade odjeće. O meni je ovisilo hoću li dozvoliti da određeni odjevni predmet ima oznaku marke PIERRE CARDIN. Ako tkanina nije bila zadovoljavajuća, ako kroj nije bio isti kao originalan model, ako nije bilo tehnološko savršenstvo, sve do originalnih dugmadi i ako je bila i jedna greška, markica s oznakom Pierre Cardin se po sredini prerezala jer nije bilo moguće da takav nekvalitetan proizvod nosi njegovo ime. Iako je imao licence po cijelom svijetu pazio je da proizvodi budu savršeno izrađeni. Iz skladišta su supervizori uzimali gotove izrađene modele i slali kao dokaz kvalitete u centralu u Pariz.
Još danas u svojoj arhivi imama originalne krojeve i skice koji su bili pripremljeni za proizvodnju. Tijekom osamdesetih naglašena ramena bila su jako popularna i Cardin je osmislio jednu vrstu rukava koja je bila vizualno savršena, no trebalo ju je tehnički izraditi. U dijelu rukava i orukavlja nalazilo se trideset sitih dijelova kako bi rukavi besprijekorno stajali. To je bila velika muka za sve licencne partnere, a ponajviše kod izrade muških sakoa.
Moja sreća je bila što je g. Cardin inzistirao da budem odjevena u njegovoj odjeći, pa sam tako naučila što znači imati odjeću kojoj nema zamjerke. Nakon takvog tretmana teško je staviti na sebe nešto što je lošeg kroja i izrade. I dan danas teško se odlučim za kupnju sakoa ili kaputa, jer jednostavno ne mogu podnijeti lošu izvedbu, stoga mi ne preostaje ništa drugo već da sama napravim ono što želim odjenuti.
Odjeća PIERRE CARDIN i u Hrvatskoj

Intenzivno sam radila i na ostvarenju suradnje s hrvatskim tvrtkama. Pregovori s tvrtkama trajali su preko godinu dana. Potpisani su ugovori za licencu Cardin, te se proizvodila muška i ženska odjeća, košulje, kravate i torbe. U Zagrebu je otvoren 1985. otvoren butik Pierre Cardin i radio je sve do početka rata. Nažalost tekstila industrija u Hrvatskoj se ugasila, pa tako je i nestala odjeća Cardin.
Mnogi zamjeraju Cardinu na masovnoj prodaji licenca
Neovisnost je velika stvar u životu. M Cardin ju je sam stvarao i bio financijski potpuno neovisan jer je bio stopostotni vlasnik svoje tvrtke. U vrijeme moje suradnje znam koliko je zarađivao na licencama jer sam bila koordinator kod potpisivanja ugovora. To su sume od kojih vam se zavrti u glavi, no to su i industrije koje su znale iskoristiti i profitirati od njegova imena.
Da bi bili bliži današnjem vremenu eto mogu dati jedan podatak.2009. godine Cardin je prodao 32 licence za tekstil i pribor u Kini i to tvrtkama Jiangsheng Trading Company i Cardanro za 200 milijuna eura.
U poznim godinama razmišljao je o prodaji svojeg modnog carstva. Prije samo par godina za Wall Street Journal je rekao da je spreman prodati svoju etiketu, sve dok zadržava umjetničku kontrolu – i dobiva milijardu eura (1,4 milijarde dolara) za koje tvrdi da tvrtka vrijedi.
Danas nakon proteklih godina rada u kući Cardin prisjetim se i Mme Taponier. Radila je godinama uz bok M Cardinu. U jednom danu znala je imati na desetke telefonski poziva. Njezin britki odgovor je glasio: „ Ne, ne trebamo asistente i volontere za rad u kući Cardin. Nakon razgovora obratila se meni i kao kompliment rekla : „Pa ne može netko s ceste doći i raditi u kući Cardin, zar ne Mme Branka?“. Tada nisam u potpunosti razumjela da sam za rad u kući visoke mode odabrana radi svojeg znanja i senzibiliteta, te shvaćanja što je visoka moda.

Povratak u Zagreb
Često me znaju pitati zašto sam se vratila iz Pariza u Zagreb. Odgovor je kompleksan, no od g. Cardina sam nešto važno naučila o poslu. Kad osjetiš da je vrijeme i da imaš svoju viziju treba otići i ostvariti ju. I on je otišao od Diora, a nagađalo se da će ga naslijediti. Ja sam otišla od Cardina i otvorila svoje Učilište PROFOKUS. Danas predajemo i učimo polaznike francusku konstrukciju, izradu krojeva, industrijsku tehnologiju izrade odjeće i tome svemu dodajemo francuski umjetnički šarm. Mislim da bi i M Cardin bio zadovoljan ovakvim pristupom rada.
Foto: Privatna arhiva, Pinterest