Mnogi cvjetovi podliježu trendu, nekad manje, nekad više. Međutim, ruža je tijekom više tisuća godina sačuvala svoju vječnu mladost i svojom cvatnjom donosi radost svima, kako profesionalnim vrtlarima tako i amaterima. Savjete kako uzgajati i njegovati ruže u vrtu pripremila Ivana Jurča mag.ing.agr. predavač u Učilištu Profokus u programu dizajna vrtova i pejsažne arhitekture.
Današnje ruže, ne samo što cvjetaju mnogo duže i češće u godini, nego su i raskošnije od svojih predaka. Raznolikošću boja, oblika i mirisa cvjetova ruže predstavljaju najljepši ukras vrta ili balkona.
Broj kultivara ruža dostupan na tržištu svake godine je sve brojniji, stoga je važno stvoriti okvirni pregled asortimana ruža, kako bismo mogli dobiti sliku o tome što se želi kad je riječ o kraljici cvijeća.
PENJAČICE
Penjačice su bujne ruže krutih grana raznovrsnih oblika. Osnovno pravilo kod ruža penjačica je da se glavni izbojci moraju obavezno voditi vodoravno, jer će u protivnom sav biljni sok teći nagore i cvjetova će biti samo na vrhovima, dok će donji dijelovi ubrzo opustjeti. Primjeri: Alberic Barbier, Albertine…
FLORIBUNDE
Floribunde su grmovi s cvjetnim skupinama koji neprekidno cvatu.
Ukoliko se štedljivo orezuju, mogu se koristiti i kao veličanstvene žive ograde koje brzo dosižu 2 metra visine.
POKRIVAČICE TLA
Pokrivačice tla su grmolike ruže naglašenog puzećega i širećega habitusa.
Lako se održavaju i otporne su na korov.
HIBRIDNE ČAJEVKE
Grmolike ruže velikih mirisnih cvjetova s povišenim središtem.Uglavnom cvjetaju 5-6 mjeseci u godini i dugovječne su. Jedan grm ruže čajevke može doživjeti i 10 godina. Primjeri: Super Star, Peace, Blessings, Maria Callas, Prima Ballerina…
POLIJANTE
Polijante ili „mnogocvjetne“ su grmovi i penjačice koje nose velike skupine malih cvjetova. Mnogocvjetne ruže se sve više koriste kao sadni materijal za javne zelene površine i kućne vrtove, jer obilnim cvjetanjem i intenzivnim bojama daju poseban efekt, i sve više potiskuju ne samo ruže čajevke, već i ostale vrste jednogodišnjeg i višegodišnjeg bilja.
SADNJA RUŽA
Ruže se sade u kasnu jesen i na početku proljeća. Bolje ih je saditi u jesen, jer tada posađena ruža u proljeće odmah cvjeta. Najbolje vrijeme za sadnju ruža je mjesec studeni, kada se zemlja još nije sasvim ohladila od ljeta i tlo je dovoljno toplo za aktivnost korijena.
Kontejnerske se ruže sade tijekom cijele godine i one se savjetuju amaterima, jer bez problema nastavljaju rast. Što je korijenov sustav kontejnerske ruže jače razvijen, to će biti brži i bolji njezin daljnji rast. Ruže se mogu saditi na gotovo svakom mjestu u vrtu, s iznimkom potpune sjene.
Ruža uspijeva gotovo u svakoj zemlji, ali najbolje se razvija u zemlji koja je sipka i bogata hranjivima, a to se može postići s malo truda, komposta i gnojiva. Odlično se uklapaju s cvijećem koje joj nije „nadređeno“ kao što su lavanda, anafalis, nepeta, patuljasta kadulja, sabljasti ljiljan, virak, pelin. Sade se obično u razmaku od 30-50 cm. Budući da ruže imaju dugo korijenje, sadna jama mora biti duboka. Pri sadnji se koristimo jednim trikom koji nam pomaže da smjestimo mjesto cijepljenja na pravu visinu: pustimo da korijen ruže visi u sadnu jamu i slobodnom rukom ispunimo jamu dok drugom rukom pridržavamo ružu u pravilnom položaju i pritisnemo zemlju oko korijena.
NJEGA RUŽA
U vrijeme aktivnog rasta – od proljeća do jeseni – ružama je potrebno ponuditi dobar jelovnik. Kako je ruža osjetljiva prema suši, uvijek je treba obilno zalijevati. Važno je ruže često okopavati, naročito dok su mlade. Gnojidbu možemo izvršiti specijalnim mineralnim gnojivima za ruže s malim sadržajem dušika, a izrazito velikim sadržajem fosfora i kalija. Mineralno gnojivo obično pridodajemo dva puta godišnje: u ožujku i travnju te u lipnju i srpnju. Kada prihranjujemo ružu, moramo paziti da gnojivo ne dođe neposredno na korijen ruže, i uvijek na vlažnu zemlju.
BOLESTI RUŽA
Najvažnija oboljenja koja napadaju ruže su ona prouzročena gljivicama ili su predmet napada raznih organizama koji se njima hrane. Štete izazvane tim organizmima obično su manje od šteta izazvanih gljivicama. Ružu najviše napada bolest pepelnica koja se suzbija tako što u rano proljeće korijen tretiramo sumporom, a kasnije prskamo sumporom.
Ruže napada i rđa koju suzbijamo prskanjem raznim tvorničkim preparatima (insekticidima), te lisne uši koje uništavamo prskanjem jedanput u tjednu. Prska se uvijek rano ujutro ili uvečer, nikad na suncu ni po cvjetovima. Važno je dobro razmisliti prije nego se posegne za sredstvom protiv štetočina, jer se njime mogu uništiti ne samo štetočine, nego i njihovi prirodni neprijatelji kao što su bubamare i drugi korisni kukci.