Društveni položaj žena tijekom povijesti nije bio jednostavan. Od ranog srednjeg vijeka sve do dvadesetog stoljeća žene nisu imale pravo glasa.
I sam način odijevanja vanjštinom je odavao razliku žene i muškarca kao i njihov posve drugačiji društveni status. Udajom, muž je bio potpuni vlasnik ženina miraza kao i nje same.
Odjeća kroz povijest pokazatelj je društvenog položaja žene
Svoju vjernost i odanost mužu, žene su jasno pokazivale noseći dugu odoru, dok su kosu, kao znak koketnosti, prikrivale raznim oglavljima.
Čak sto osamdeset godina bila je popularna takozvana ubradača, pokrivalo za glavu koje je prikrivalo vrat, bradu kao i samu kosu.
Bez obzira je li žena bila bogata ili siromašna ona je bila predmet trgovine. Njezina udaja ovisila je o dogovoru i interesu njezine obitelji.
Udaja je mogla donijeti samo nadu da će ju suprug zavoljeti i biti darežljiv kako bi mogla imati udoban život i pristojnu odjeću. Još u vrijeme renesanse odjećom i nakitom kupovala se naklonost žene.
Tako su bogati muškarci pokraj svojih žena imali ljubavnice koje su obilno darivali lijepim haljama i skupim draguljima.
Utegnuto tijelo
Bez slobode i prava glasa, žena je više stotina godina stisnuta i utegnuta u korzet.
Potpuna negacija tijela vidljiva je još iz razdoblja visoke renesanse. Sve do kraja 19. stoljeća svoje tijelo izlaže potpuno neprirodnom izgledu u formi slova „S“ i pokazuje koliko žena nema slobode.
Buntovna Gabrielle Bonheur Chanel, poznatija kao Coco Chanel, oslobodila je žensko tijelo krutog steznika i pokazala da može raditi i sama zarađivati za život koji ne ovisi o muškom milodaru.
Kako je ženin društveni status bivao sve ravnopravniji, tako se i odjeća mijenjala.
Žena je postala sve slobodnija, a tako i način njezina odijevanja.
Promjenom društvenog položaja, mijenja se i odjeća
Upravo sedamdesetih, kada je anti bebi pilulom otvoren put slobodnom vođenju ljubavi i kada je poznata engleska dizajnerica Mary Quant kasnih šezdesetih lansirala mini dužinu i dječačku figuru mršave Twiggy, sve to pretvorilo se u modni hit.
Ideal ženske ljepote i njezine slobode odrazio se u pokazivanju nogu iznad koljena, ali i nesmetanom seksualnom odnosu.
Danas govorimo kako žena još uvijek nije posve emancipirana. Iako je 1966. Godine Yves Sain Lauren odjenuo ženu u muški smoking, ona do današnjeg dana još uvijek traži jednako mjesto kao što imaju muškarci.
Tijelo je posve otkriveno
Ulaskom u politiku, vođenjem tvrtki i korporacija i odrađivanjem svih drugih vrsta tako zvanih muških poslova, žena je danas posve razgolitila svoje tijelo. Ona pokazuje noge, grudi, stražnjicu. Od dubokih proreza, sve do prozirnih tkanina pojavljuje se u javnosti.
Ipak, taj čin razodijevanja nije joj pridonio da je posve ravnopravna u društvu.
Razlike su još uvijek vidljive prvenstveno u odnosu visine plaća žena i muškaraca i to za iste poslove.
Žene danas teže dobivaju posao ako su majke, trudnice ili ako požele imati više djece.
Međunarodni dan žena
Zato međunarodni dan žena treba obilježiti dostojanstveno, u odjeći koja ženu čini
upravo onim što ona jest. Lijepa, zavodljiva, pametna i snažna kao radnica, domaćica, liječnica, profesorica, spremačica i svakako kao majka koja je nezamjenjiva u
nježnim dodirma i ljupkim poljupcima.
Njezina odjeća dio je današnje stvarnosti gdje je potreba za isticanjem izraženija više no ikada prije. Ravnopravnost žena u svijetu svakako treba tražiti i poticati.
Važno je spriječiti trgovanje, seksualno zlostavljanje i svaku drugu vrstu fizičke i psihičke boli.
Odjeća kao dio sveukupnog ciklusa pravi je pokazatelj onoga što žena jest i što bi željela postati. Otkrivajući tijelo čini se da sve više žudi za slobodom koju već stoljećima traži.
piše: Branka Vučetić Atletić
foto: Pinterest