Tradicija koja se gradi godinama

Tisuće malih rupica uokvirenih u niti složene u cvjetne motive, listiće, bršljan, grožđe, rozete, figure ili motive iz života poznate su još iz vremena renesanse. Strpljivo ih slažu vješte ljudske ruke i stvaraju najčarobniju bajku koju jednostavno zovemo čipka.

Čipka je oblik rukotvorina koja se izrađuje u dvije osnovne tehnike, rad iglom i tehnika preplitanjem pomoću batića. Čipka na iglu nastala je na području Venecije, a izrada preplitanjem pomoću batića razvila se u Belgiji.

Muškarci uživaju u pretjeranom ukrašavanju čipkom

Svoj najveći procvat čipkarstvo je doživjelo u razdoblju baroka i rokokoa. Već tada je bogato plemstvo prepoznalo ljepotu čipke koja je kao skupi ukras krasila njihovu odjeću. Upravo muškarci su glavni pobornici nošenja čipke. Popularni čipkani volani na ovratnicima i rubovima rukava, simbol su bogatstva i visokog društvenog položaja. Skupu čipku mogli su kupovati samo bogati. Čipka je postala simbolom visokog staleža koje je uživalo u naglašenom i pretjeranom ukrašavanju čipkom.

Čipkarstvo u Hrvatskoj

Razvitak čipkarstva u Hrvatskoj imao je posve drugačiji slijed nego u ostalom dijelu Europe. Ono dolazi kao dio etnografske baštine, vezano je uz seosku populaciju u okviru seoske proizvodnje. Prvenstveno je namijenjeno ukrašavanju ženske tradicijske odjeće i platnenog posoblja. Danas u Hrvatskoj postoje tri glavna centra izrade čipke, čije je djelovanje nastavak duge tradicije. To su: Lepoglava u Zagorju s čipkom na batiće, a na Jadranu grad Pag s čipkom na iglu i grad Hvar s čipkom od agave.

Lepoglavska čipka dijeli sudbinu kao mnogi vrijedni i značajni dijelovi hrvatske baštine

Grad Lepoglava kojeg su stvarali pavlini – bijeli fratri već od 1400. kolijevka je znanosti, umjetnosti i kulture godine. Smješten podno Ivanščice, nedaleko od dviju europskih autocesta Zagreb – Beč i Zagreb – Budimpešta). Tu je osnovana prva svjetovna gimnazija i prvo sveučilište u Hrvatskoj s pravom dodjeljivanja akademskih titula. Umijeće čipkarstva vjeruje se da su upravo u Lepoglavu donijeli pavlini. Proširilo se među seoskim stanovništvom i ostalo tradicija koja nikada nije iščezla.

Ljepota čipke protkana je u dugotrajnom i strpljivom radu

Stazica, pužić, frkač, kiflek, tulipan, ruža, makova ruža, jaglac, ružin list, hrastov list, cvjetić, cvjetić s peteljkom i listom, cvjetić s listićem loza, djetelina, purek, lav, leptir, ptica, orao, sve to su motivi koji se nalaze na Lepoglavskoj čipki. Da bi izradila čipku promjera petnaestak centimetara vješta i iskusna čipkarica mora svakodnevno raditi osam sati i to tijekom tri tjedna. Kako bi sačuvali tradiciju izrade čipke osnovana je škola čipkarstva u Lepoglavi koju pohađaju sve generacije. Ove godine organiziran je i 18. međunarodni festivala čipke. Mnogi iz javnog i političkog miljea došli su diviti se čipki. Ljepota čipke je ostala trajna, no brzo je zaboravljena kao da ne predstavlja trajno bogatstvo naše tradicije čipkarstva i baštine. Umjesto da država potiče razvoj čipkarstva i drugih tradicionalnih zanimanja, zakonskom regulativom ozbiljno se ugrožavaju ove nisko dohodovne djelatnosti važne za očuvanje naše kulturne baštine. Potrebne su gomile papira, inspekcijski nadzori, a porezi ugrožavaju tradicijske vještine čipkarstva koje su vrijedan dio naše kulturne baštine, ali i još uvijek važan oblik socijalnog poduzetništva.

U Hrvatskoj se nije pojavio ni jedan Kenzo

Čipka je rijetko prepoznata kao inspiracija i motiv koji se može ugradi i koristi u našem modnom dizajnu. U Hrvatskoj se nažalost nije pojavio jedan Kenzo koji je znao iskoristiti svu ljepotu tradicionalne japanske odjeće. Pretočio je kimono u modernu dopadljivu i komercijalnu odjeću, cvjetne motive prosuo je po haljinama, kaputima, hlačama. Postao je i ostao najprodavanija modna marka svijeta.

Kad je pitanje naše baštine nema puno ‘lajkova’

Možemo zaključiti kako nije dovoljno diviti se ljepoti koja nas okružuje, a to je naša baština. Važno je prepoznati vrijednost te baštine i znati na koji način ju promovirati i kako imati korist. Ako su pavlini prije toliko godina prepoznali ljepotu čipke, bili su dovoljno mudri da prenesu tehniku izrade u naše krajeve. Tako su donijeli ljepotu, prenijeli vještinu izrade, uporno čuvali tradiciju koju bi mi trebali pametno koristiti. Tko će prepoznati savršenstvo u prepletanju, vještinu u brzim pokretima ruku i čudesan zvuk drvenih štapića koji sviraju čarobnu glazbu iz koje nastaje čipka? Kad će se roditi hrvatski Kenzo ili Gautier koji će svijetu pokazati kroz novi moderan oblik našu baštinu? Kad će taj proizvod dobiti tisuće lajkova? Možda nikada, ali nadamo se uskoro, ako pročita ovaj tekst.