Povodom svog 90. rođendana, zagrebačka tvrtka Furnir organizirala je veliku proslavu koja je trajala nekoliko dana, a u sklopu koje su organizirane razne zanimljive aktivnosti za ljubitelje dizajna interijera i arhitekture. Jedna od tih aktivnosti bila je panel rasprava na temu „Drvna industrija – gdje smo, koji su potencijali, kamo idemo?“ na kojem je uz ostale vodeće stručnjake iz području drvne industrije, arhitekture i dizajna interijera sudjelovala arhitektica Jasna Mjeda, glavna mentorica Profokusovog programa „Dizajn interijera“.
Nakon panel rasprave, skupina prijašnjih i sadašnjih polaznika programa dizajna interijera posjetila je proizvodni pogon tvrtke Furnir gdje su dobili priliku upoznati se s procesom proizvodnje furnir-ploča, načinima njihova korištenja prilikom izrade namještaja i uređenja interijera i eksterijera te prednostima tog proizvoda.
Osim brojnih aktivnosti, tvrtka Furnir organizirala je i natječaj u kojem je glavni zadatak bio dizajnirati hotelsku sobu u hotelu s 4+ zvjezdice koristeći asortiman tvrtke, s posebnim naglaskom na dizajn ormara kao centralnog elementa sobe. Između brojnih izvrsnih projekata, kao najbolji su odabrani radovi Ivane Žugec i Blanke Dabetić – polaznica generacije 2017/18 Profokusovog programa „Dizajn interijera“. Tako je za drugo mjesto dizajnerica Blanka Dabetić osvojila novčanu nagradu u iznosu od 2.000,00 kn, dok je dizajnerica Ivana Žugec ponijela titulu najboljeg projekta i glavnu nagradu u iznosu od 5.000,00 kn. Sretne dobitnice su službeno proglašene na svečanosti uz koncert Ane Rucner, kojoj je prisustvovao i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
S obzirom na ovaj veliki uspjeh naših polaznica, u nastavku ćemo se detaljnije posvetiti našoj polaznici Blanki Dabetić i njezinom radu, a u idućem ćemo članku predstaviti Ivanu Žugec i njen projekt.
Blanka Dabetić, polaznica Profokusovog programa „Dizajn interijera“ ima 32 godine, rođena je u Slavonskom brodu te je sretno udana majka petogodišnjih blizanki i jednogodišnjeg dječaka. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu te je nakon završetka fakulteta neko vrijeme radila u struci.
Unatoč činjenici da je diplomirana pravnica, opisuje se kao čisti kreativac čija je istinska strast dizajn interijera. Upravo je zato, nakon detaljnog istraživanja ponude obrazovnih institucija na tom području, svoj talent odlučila „isklesati“ u Učilištu Profokus, o čijem je programu dizajna interijera dobila brojne pozitivne preporuke. S obzirom da je u jednom vlastitom radu projektirala spavaću sobu inspiriranu hotelskom, u školi je potaknuta da se prijavi na Furnirov natječaj, što joj je, smatra, osim osvojene nagrade, donijelo i dodatnu motivaciju za rad.
Prilikom izrade projekta za natječaj prvenstveno se rukovodila željom da u rasporedu sobe i položaju ormara predstavi nešto drugačije i zanimljivo, a da pritom ne izgubi funkcionalnost. Glavna ideja bila je da ormar dobije počasno mjesto u sobi, a da se furnir, uz isticanje elegancije hotelske sobe, na inovativan način inkorporira u namještaj. Glavna misao vodilja bila joj je da istakne mogućnost kombiniranja i intarzije furnira u dekorativne svrhe, što je postigla smještajući krevet na sredinu sobe, iza kojega je izrađen gipskartonski zid, obložen furnirom u raznim dimenzijama koji ujedno služi i kao uzglavlje kreveta.
Ormar, koji predstavlja takozvani “walk in” (”walk through”) ormar, smjestila je iza spomenutog uzglavlja tako da bude dostupan s dvije strane. Najveći izazov prilikom izrade ovog projekta predstavljalo joj je stvaranje nečeg zanimljivog i drugačijeg uz istovremeno zadržavanje zadanih dimenzija i standarda kategorizacije. Njena inspiracija za stvaranje sobe bila je da gostima pruži osjećaj luksuza, a da pritom raspored u sobi predstavlja nešto što vjerojatno nemaju u svom domu. To je postigla spomenutim pozicioniranjem ormara te kupaonice koja se nalazi iza staklene stijene.
Vrlo je zadovoljna Furnirovim natječajem koji ju je, između ostalog, upoznao sa širinom Furnirove ponude te je potaknuo da detaljnije istraži mogućnosti upotrebe furnira kao materijala u dizajnu.
Navela je kako je organizacija natječaja bila vrlo profesionalna te ovo smatra vrlo pozitivnim iskustvom jer je dobila dodatnu motivaciju, samopouzdanje i iskustvo za buduće projekte. Isto tako, istaknula je da ovakvih natječaja ne nedostaje na području arhitekture, no smatra da su uvjeti natječaja često pristrani prema arhitektonskoj branši. Naime, u natječajima se često dizajn interijera i dekoriranje prostora podvode pod dizajn prostora u širem smislu arhitektonskog idejnog rješenja – pri tome često stavljajući struku dizajnera interijera kao specifični dodatak arhitektonskom timu koji se prijavljuje. To, po njenom mišljenju, ukoliko dizajner nije spreman na usku suradnju sa arhitektima ili jednostavno nije dovoljno društveno povezan, onemogućuje razvoj talenta. Potencijalno rješenje za takav problem vidi u promociji specifičnih natječaja od strane investitora, relevantnih aktera u građevinskoj industriji, u kojima bi dizajneri interijera mogli suvereno nastupiti što bi doprinjelo da se tim aktivnostima nastavi specijalizacije uslužne industrije dizajna interijera.
Zaključno je istaknula da bez znanja stečenih tijekom školovanja u Profokusu ne bi bila moguća ni sama prijava na natječaj. Prilikom izrade dizajna projekta konkretno joj je pomoglo znanje stečeno o tlocrtnom razmještaju prostora te minimalnim udaljenostima namještaja za nesmetan prolaz. Puno joj je značilo i znanje stečeno o bojama, kontrastima, teksturama i materijalima, kao i njihovom kombiniranju te ono neizostavno – znanje o 3D modeliranju prostora. Naglasila je da joj je u Profokusu osim formalnog obrazovanja pružena i velika podrška te ohrabrenje u želji i talentu.
Ova mlada talentirana dizajnerica interijera trenutno je u procesu pokretanja vlastitog posla i brenda na području dizajna interijera. Trenutno ima nekoliko privatnih projekata koje dovršava kao i nekoliko pro bono projekata s kojima će se uskoro i javno predstaviti.
U poslu je prvenstveno motivira efekt zadovoljstva koji želi postići kod klijenta te je njena misao vodilja u kreativnom procesu razrade projekta oduvijek bio taj osjećaj ushićenja osobe koja će boraviti u interijeru. Cilj koji nastoji postići u radovima jednostavno se može sažeti u željenom poticanju emocije kod osobe, odnosno stvaranju onog posebnog – „Wow, ja bih tu boravio/la!“ efekta.
Blanka Dabetić – Idejno rješenje – Furnir natječaj:
