Eterična ulja – kako nastaju i za što se koriste?

Aromaterapija i korištenje eteričnih ulja je zaista jedan fascinantan svijet… zamislite samo kako nam eterična ulja i intenzivan miris biljke, cvjetova i plodova mogu pomoći i fizički i duhovno. Na kraju to nije ni čudno s obzirom na to da smo podareni s pet osjetila od kojih je osjet njuha bez sumnje jedan od najsofisticiranijih. Samo miris božićnih kolača i cimeta može vas brzo vratiti u djetinjstvo i podsjetiti kako je njihov slatki miris ispunjavao kuću dok ih je vaša majka pripremala.

Eterična ulja su iznimno cijenjene prirodne tvari, dobivene ekstrakcijom iz takozvanog aromatičnog bilja i poznata su još od davnina. Koristila su se u raznim religioznim obredima, u pripremi parfema, pomada i balzama, u različitim kozmetičkim pripravcima, za aromatizirati hranu i piće te kao prvi lijekovi. Tijekom godina i promjenom stila života ljudi su sve više napustili upotrebu ljekovitog bilja i zaboravili blagodati eteričnih ulja. Ponovno rođenje interesa za njih se zbilo tek u 19-om stoljeću kad je francuski kemičar nakon ozljede u laboratoriju opečenu ruku uronio u čašu s eteričnim uljem lavande i izliječio je.
On je začetnik moderne aromaterapije.

Danas je aromaterapija jedan dio fitoterapije koji liječi bolesti i čuva zdravlje i opće blagostanje organizma i duha koristeći eterična ulja. U raznim državama je prepoznat njihov potencijal te se stoga koriste u dućanima gdje opuštaju ljude te ih indirektno potiču na kupovinu i u poslovnim zgradama gdje svakodnevan posao i životni ritam donosi veliki stres.
Isto tako postoje automobili koji registriraju broj treptaja oka za vrijeme vožnje i kad je vozač umoran broj treptaja se smanji; tada se ispuštaju eterična ulja koja stimuliraju vozača i potiču mu budnost. Svakako jedna od potencijalnih budućih upotreba eteričnih ulja, koja je već u upotrebi u nekim državama, je aromatogram.
On je ekvivalent antibiogramu gdje se ispituje osjetljivost bakterija na antibiotike, samo u ovom slučaju se ispituje njihova osjetljivost na eterična ulja. Eterična ulja imaju vrlo izraženo antiseptičko i baktericidno djelovanje te su prikladni kao zamjena za antibiotike s obzirom na to da je sve više bakterija otporno na različite antibiotike i kemoterapeutike.

Uloga eteričnih ulja u biljci

Eterična ulja u biljci imaju različite uloge. Privlače kukce oprašivače i olakšavaju tako razmnožavanje biljke. Jedna uloga im je posebno interesantna i to je upravo očuvanje jedinke putem antagonizma s ostalim biljkama. Nakon kiše eterična ulja padaju na tlo i prodiru u njega te tako sprječavaju rast i razvoj drugih biljaka čuvajući vlastitu vrstu. Ona daju neugodan okus biljci i sprječavaju da ih biljožderi pojedu. Zahvaljujući njima biljka se efikasno brani i od parazita te raznih mikroorganizama i infekcija te pomažu bržem zacjeljivanju oštećenih biljnih tkiva.

Dobivanje eteričnih ulja

Izolirati, uhvatiti i sačuvati tu mirisnu komponentu jedne biljke je umjetnost kojom je čovjek još od davnina pokušavao ovladati. Spremnici eteričnog ulja se mogu nalaziti unutar ili na površini biljnog organa. Stoga tehnika ekstrakcije varira ovisno o dijelu biljke iz kojeg se dobiva i pravilna procedura je od iznimne važnosti da bi mogla garantirati maksimalnu kvalitetu.
Za dobivanje eteričnih ulja iz kore plodova (prvenstveno agruma) često se koristi mehanička ekstrakcija putem tiještenja. Iz otpornijih dijelova biljke (drvo, kora, listovi i ostali dijelovi biljke koji podnose povišene temperature) jedna od najkorištenijih metoda ekstrakcije je destilacija. To je najstarija tehnika gdje je biljni materijal uronjen u vrelu vodu ili u kontaktu s vodenom parom koja pri visokim temperaturama nosi sa sobom i eterična ulja. Ona se kasnije odvajaju od vodene komponente. Vrlo nježni dijelovi biljke poput latica mogu se položiti na hladnu ili toplu mast. Na taj se način koristi kapacitet masti da adsorbira i zadrži mirise te se taj postupak ponavlja više puta do zasićenja masne podloge eteričnim uljima. Taj način ekstrakcije se naziva enfleurage i eterično ulje se iz zasićene masne podloge potom i odvaja. Ekstrakcija sa superkritičnim fluidima je jedna blaga i brza tehnika ekstrakcije gdje nema utjecaja topline i tako se dobivaju takozvani CO2-apsoluti koji su jako skupi i jedino se primjenjuju u aromaterapiji.
Naime radi se o u potpunosti prirodnim spojevima, bez kemijskih ili toksičnih komponenata, dobivenim ekstrakcijom biljnih organa na iznad opisane načine. Uljne su tekućine, različite gustoće i lako hlapljive, jakog intenzivnog mirisa poput biljke od koje dolaze; lako se miješaju s uljima i alkoholom, ne miješaju se s vodom. Količina eteričnog ulja unutar neke biljke ovisi o vrsti biljke, klimi u kojoj je rasla i tipu tla. Iako se zovu „ulja“, njihova molekularna struktura i konzistencija je vrlo različita od biljnih ulja na koja smo se navikli. Ona su iznimno kompleksne tvari koje imaju po čak i nekoliko stotina sastavnica i predstavljaju kraljevski dio biljke u obliku malenih kapljica u laticama cvjetova, u kori plodova i stabala, u korijenju i listovima aromatičnog bilja.

Upotreba eteričnih ulja

Eterična ulja se mogu koristiti za inhalaciju i vanjsku primjenu te čak za oralnu upotrebu. Postoje razna ulja i ima ih za sve ukuse i potrebe: protiv bolova, antibakterijska, za smirenje, za podizanje energije, koji pomažu respiratornom traktu, probavnom traktu, protuupalni, za ponovno postizanje ravnoteže, za zarastanje rana, protiv glavobolje… Od davnina su poznata po utjecaju koji imaju na razne dijelove našeg tijela i njihovim brojnim pogodnostima.
Odlično djeluju na probavni sistem olakšavajući njegove brojne tegobe počevši od stimulacije proizvodnje sline, stimulacije aktivnosti gušterače i jetre do njihovog djelovanja kao antacidi i smanjivanju kiseline u želucu.
Mogu stimulirati srčani mišić djelujući na njegovu muskulaturu i smanjiti povišen krvni tlak.
Možda je sustav na koji su najdjelotvorniji upravo živčani sustav. Neka eterična ulja poput origana stimuliraju parasimpatikus dok druga poput timijana ga blokiraju; neka poput lavande stimuliraju simpatikus dok druga poput bosiljka ga inhibiraju. Ustvari neka eterična ulja mogu djelovati stimulirajuće na živčani sustav dok druga mogu imati upravo suprotno smirujuće djelovanje. Zahvaljujući aromi koju otpuštaju uspijevaju stimulirati živčane završetke u nosu i aktivirati olfaktivne centre unutar mozga, uvjetujući tako raspoloženje i čineći od njih efikasne anksiolitike i antidepresive olfaktivnim putem.
Dakle, djeluju na psihu utječući na intelektualnu izvedbu, pamćenje i opuštanje i pospješuju san. Njihovo djelovanje, zahvaljujući kemijskim sastavnicama, mirisu i okusu, uključuje razne sustave. Kad pomirišemo jednu biljku, aromatične molekule stižu do nosne sluznice, unutar nosne šupljine, gdje olfaktivne stanice mijenjaju miris; kemijski podražaj pretvaraju u električni impuls. Taj impuls zatim putuje do mozga direktno u moždanu koru i upravo to objašnjava kako jedan miris može trenutno probuditi iznimno živa sjećanja već proživljenih iskustava, više ili manje lijepih emocija, čak vrlo dalekih.
U tom slučaju, više od običnog sjećanja, radi se o tome da se skoro ponovo proživljava prošlo iskustvo, koje se pojavljuje silovito. Miris pokreće sjećanje na puno intenzivniji način od onog pokrenutog zahvaljujući slici ili zvuku. Radi toga u aromaterapiji se primjenjuju eterična ulja za postizanje ponovnog uspostavljanja psihičke i emotivne ravnoteže.
Mogu djelovati i na endokrini sustav i regulirati metaboličku aktivnost te stimulirati ili inhibirati rad nekih endokrinih žlijezda. Neke biljke poput ružmarina, timijana i bosiljka mogu stimulirati rad nadbubrežnih žlijezda ili druge poput mente aktivirati hormone hipofize.
Određena ulja (lavanda i bor) stimuliraju organizam da se brani od bakterijske agresije.
Posebno lako prolaze kroz pluća i djeluju antiseptično (menta i eukaliptus) i ekspektorantno (kamfor, mažuran, origano) i olakšavaju disanje. Jednom kad se udahnu stižu do pluća i ulaze u kapilare ispod površine pluća te se šire u veće krvne žile koje ih raspodjeljuju po cijelom organizmu. Eterična ulja anisa i breze imaju blago diuretični i antiseptički učinak.

Kako se koriste eterična ulja

Mogu se raspršiti uz pomoć raznih alata kao što su difuzori ili aromalampice, staviti na radijatore za aromatizirati kuću ili u sprejeve s vodom za sobu i peglanje, par kapi na malo pamuka i unutar jastučnice i ostaviti da se tako aroma proširi u sobi. Najprimjenjeniji način njihove upotrebe je inhalacija. Koristi se topla voda u koju se ukapa par kapi ulja da se razrijedi i potom se inhalira. To je najbolji način za smiriti kašalj i liječiti razne respiratorne infekcije.

Afinitet molekula eteričnih ulja s tkivima ljudskog tijela čini da lako prodiru kroz kožu, brzo se apsorbiraju i ulaze u cirkulaciju putem krvi ili limfe. Zbog toga mogu biti odlični saveznici naše kože i zamjenici raznih kemijskih proizvoda kako za opuštanje tako i za razne lokalne kožne probleme poput akni i herpesa. Mogu se koristiti putem masaža s eteričnim uljima razrijeđeni u drugom baznom ulju, krema, masti, losiona, šampona, dezodoransa ili jednostavnije u toplim aromatičnim kupkama, kupkama za noge ili saunama koristeći jedno ili više eteričnih ulja.
Na kraju neka eterična ulja mogu biti uzeta oralnim putem. Iako je svako eterično ulje opremljeno s vlastitom specifičnom aktivnosti (rubefacijens, za opuštanje, probavni sistem, pročišćavanje…), sva eterična ulja iako u različitim omjerima imaju antiseptička i antibiotska svojstva te su u mogućnosti podržati našu imunu obranu. Oralna upotreba je jedna metoda gdje je potreban poseban oprez i takva primjena je uvijek moguća uz savjet i nadgledanje od strane stručnjaka.

Zanima vas fitoaromaterapija i izrada prirodnih pripravaka?
Saznajte sve o verificiranom programu FITOAROMATERAPEUT!
Iskoristite popust za rani upis – 15% popusta na sve programe!

foto: Pinterest.com